Full-text resources of CEJSH and other databases are now available in the new Library of Science.
Visit https://bibliotekanauki.pl

Results found: 7

first rewind previous Page / 1 next fast forward last

Search results

Search:
in the keywords:  poljski jezik
help Sort By:

help Limit search:
first rewind previous Page / 1 next fast forward last
1

Chorwacki przyimek prema w domenie przestrzeni fizycznej i jego polskie ekwiwalenty tłumaczeniowe

100%
Daković S.
Slavica Wratislaviensia
|
2019
|
vol. 169
121-135
EN
Croatian preposition prema in the spatial domain and its Polish translation equivalents This paper is an attempt to determine Polish translation equivalents of the Croatian preposition prema (towards) in the spatial domain. The corpus has been collected from pieces of modern Croatian prose translated into Polish. We enumerate Polish equivalents and focus on the most frequent: w stronę + gen., do + gen., na + acc. and ku + dat., by analyzing usage context of prepositions.
HR
Hrvatski prijedlog prema u domeni fizičkog prostora i njihovi poljski prijevodni ekvivalenti Članak je pokušaj utvrđivanja poljskih prijevodnih ekvivalenata hrvatskog prijedloga prema u domeni fizičkog prostora. Materijal se osniva na paralelnom korpusu koji se sastoji od hrvatskih suvremenih književnih djela i njihovih poljskih prijevoda. U slučaju najučestalijih ekvivalenata: w stronę + gen., do + gen., na + acc. i ku + dat. dodatno se određuje konkurentnost kroz istraživanje njihova značenja i konteksta uporabe.
2

Współczesny rozwój etnolektu śląskiego na tle językowych procesów emancypacyjnych w Europie

100%
Jaroszewicz H.
Slavica Wratislaviensia
|
2020
|
vol. 171
101-109
EN
For more than ten years the Silesian ethnolect has been rapidly developing. During this time, its polyvalence, the level of codification and the scope of its use have been radically expanded. This code is used by a relatively big number of speakers (530,000) who consider it a separate language and not a local dialect of Polish. The legal status of the Silesian ethnolect depends on the linguistic policy implemented in modern Poland. At present, however, there is no political will to elevate this code to the status of an independent language.
HR
U posljednih dvadeset godina primjećuje se dinamičan i intenzivan razvoj šleskog jezičnog varijeteta. U ovom vremenskom razdoblju radikalno se povećala polivalentnost šleskog idioma, stupanj njegove kodifikacije, znatno se takoder proširilo komunikacijsko i stilsko područje njegove upotrebe. Šleski jezični varijetet karakterizira prilično veliki broj izvornih govornika (530.000.), koji – što valja napomenuti – ne smatraju ga jednim od poljskih dijalekata već zasebnim jezikom. Pravni položaj šleskog jezičnog varijeteta ovisi naravno o obliku državne, jezične politike. Čini se ipak da u ovom trenutku nedostaje u Poljskoj političke volje da se šleski jezični varijetet prizna zasebnim jezikom.
3

Krytyka prób emancypacji śląszczyzny. Płaszczyzna prawno-ustrojowa, społeczno-polityczna i personalna

100%
Jaroszewicz H.
Slavica Wratislaviensia
|
2019
|
vol. 169
137-166
EN
The emancipation of the Silesian ethnolect in critical discourse: The legal and political plane, the socio-political plane and the personal one At the beginning of the 21st century, there were some attempts at making the Silesian ethnolect an independent variety and at elevating its status to the status of a regional language. Those attempts are part of greater linguistic emancipation processes occurring in present-day Europe. Despite the numerous attempts, the Silesian ethnolect still has the status of a dialect and therefore it is still deemed to be part of the Polish language. The failure of those emancipation attempts results from the opposition of the Polish national authorities, the political elites and the most influential scholarly circles. Questioning the attempts at making the Silesian language independent occurs on the legal and political plane, the socio-political plane, the scientific (linguistic) plane as well as on a personal one. The independent Silesian language is viewed as a threat to the Polish state and national unity. Additionally, it is also thought that its functioning could lead to the outburst of social conflicts in the country. Finally, the emancipation processes are repudiated because, as it is sometimes maintained, they are forced through by totally incompetent people. A detailed analysis of the argumentation shows that there are no objective, scientific foundations for questioning the attempts at elevating the status of the Silesian ethnolect to that of a regional language. The arguments put forward on the legal and political, socio-political and personal planes are, in the majority, easy to invalidate. They are based on scientifically unverifiable, ideologised foundations or on old-fashioned research methodologies. It seems that the emancipation of the Silesian ethnolect will be possible, provided that there is a proper political atmosphere in the country and provided that the Silesian people themselves systematically act for the benefit of elevating their speech to the status of a regional language.
BA
Kritika pokušaja osamostaljenja šleskog jezičkog varijeteta. Pravno-ustavni, društveno-politički i personalni nivo Pokušaji osamostaljenja šleskog jezičkog varijeteta preduzimani na početku XX vijeka, kao i zvaničnog promovisanja ovog koda u rang regionalnog jezika su dio širih jezičkih emancipacionih procesa koji se održavaju u savremenoj Evropi. Iako se u posljednjim godinama mnogo puta probalo podići šleski jezički varijetet u rang samostalnog jezika on i dalje zvanično funkcioniše kao dijalekat poljskog jezika. Neuspeh emancipacionih pokušaja u ovom slučaju proizlazi iz činjenice da se samostalnosti šleskog varijeteta protive kako poljska vlada, političke elite, tako i najuticajniji poljski naučni krugovi. Smisao postojanja samostalnog šleskog jezičkog varijeteta osporava se pomoću pravno-ustavnih, društveno-političkih i personalnih argumenata. Funkcionisanje novog regionalnog jezika u okviru poljske države smatra se opasnim po državno i nacionalno jedinstvo Poljske. Tvrdi se takođe da osamostaljenje šleskog jezika može dovesti do izbijanja nacionalno-društvenih konflikata u državi. Naposljetku, emancipacioni procesi vezani uz šleski varijetet osporavaju se zbog toga što su njegovi glavni ideolozi (navodno) diletanti i nestručnjaci. Detaljna analiza kritičkog diskursa dovodi, ipak, do zaključka da ne postoje stručni, lingvistički argumenti koji bi neosporno dokazivali pogrešnost ideje samostalnog, šleskog regionalnog jezika. Predstavljeni argumenti zasnivaju se najčešće na zastarjelim istraživačkim metodologijama ili su opterećeni određenim političko-ideološkim uticajima. Samostalni šleski jezik je ideja koja se može u budućnosti ostvariti — sve, ipak, zavisi od političkih prilika u državi i od toga da li će Šlezijci i dalje istrajati u odluci da se šleski jezički varijetet podigne u rang samostalnog jezika.
4

Semantyka possessum w celownikowych konstrukcjach posesji zewnętrznej w języku chorwackim i polskim

100%
Daković S.
Slavica Wratislaviensia
|
2015
|
vol. 160
113 - 124
EN
In the paper we investigate the semantics of possessum in dative external constructions in two related languages: Croatian and Polish. On the basis of the language corpuses we distinguish semantic groups of possessum, and then identify similarities and differences that occur between them, in view of their meaning and frequencies. Most of the similarities are noted in the group of body parts and inanimate objects or artifacts, and the biggest difference is in the kinship terms, which are numerous in the Croatian language but not in Polish.
5
Publication available in full text mode
Content available

Gnój Wojciecha Kuczoka w chorwackim i serbskim przekładzie, czyli o dwóch strategiach tłumaczenia gwary śląskiej

80%
Pycia-Košćak P. A., Košćak N.
Przekłady Literatur Słowiańskich
|
2022
|
vol. 12
1-19
HR
U radu se analiziraju strategije i tehnike prevođenja šleskog dijalekta kao posebnog jezičnog koda i naziva kulturno specifičnih elemenata vezanih uz Šlesku na hrvatski i srpski jezik. U obzir se uzimaju replike likova romana Gnój Wojciecha Kuczoka (hrv. Glib, srp. Pogan) koje je autor posebno istaknuo u tekstu pomoću navodnika, drugim riječima „živi šleski govor“. Polazišna je točka definiranje stilizacije književnog teksta u stručnoj literaturi, a potom slijedi prikaz posebnosti dijalektizacije u izvornom tekstu romana. Nadalje se opisuju, uspoređuju i ocjenjuju metode stilizacije teksta koje su prisutne u hrvatskom i srpskom prijevodu. Na osnovi prikupljenih podataka hrvatsku se strategiju prevođenja zbog potpune neutralizacije može opisati kao „prešućivanje“, dok je srpska strategija prevođenja svojevrstan „dijalog“ s originalnim tekstom, u kojemu se rabi supstitucija temeljena na kolokvijalizaciji i djelomičnoj dijalektizaciji idiostila likova.
EN
This article deals with the Croatian and Serbian translation of the Silesian dialect, which appears in Wojciech Kuczok’s novel Gnój. The analysis includes the dialect stylization present in the source text, as well as the strategies and techniques used for its translations. The various translation solutions used by the translators also were compared and evaluated.
6

Polskie ekwiwalenty przekładowe chorwackiego przyimka unatoč

80%
Daković S.
Slavica Wratislaviensia
|
2017
|
vol. 165
79-89
EN
This paper provides an analysis of Polish translation equivalents of Croatian preposition una­toč. Based on the corpus of modern Croatian prose translated into Polish we establish that unatoč can be translated by secondary prepositions mimo, względem, pomimo, na przekór, collocation nie zwracając uwagi na, and concessive clause introduced by the conjunction choć, chociaż. The main equivalent — mimo was established on the basis of frequency and semantic features.
XX
U ovom se članku vrši analiza poljskih prijevodnih ekvivalenata hrvatskog prijedloga unatoč. Oslanajući se na korpus hrvatske suvremene proze injenih poljskih prijevoda zaključujemo da prijed­log unatoč može biti preveden četirima sekundarnim prijedlozima mimo, względem, pomimo, na prze­kór, kolokacijom nie zwracając uwagi na i adverbijalnom dopusnom rečenicom uvedenom veznicima choć, chociaż. Glavni ekvivalent: mimo je utvrđen na temelju čestoće isemantičnih osobina.
7
Publication available in full text mode
Content available

Javni natpisi i javne obavijesti kao sociokulturne i pragmatičke jedinice

71%
Pintarić N.
Socjolingwistyka
|
2014
|
issue 28
67-92
HR
Nakon određivanja definicije i termina javni natpis autorica provodi klasifikaciju verbalnih, neverbalnih i kombiniranih oblika javih natpisa i javnih obavijesti navodeći primjere u hrvatskoj i poljskoj sociokulturnoj zajednici. Predlaže se da se u javne natpise ubroje pisani jezični oblici, a da se ostali neverbalni i kombinirani oblici nazovu javnim obavijestima ili javnim informacijama. Brojni opisani oblici javnih natpisa razlikuju se po materijalnom ostvaraju: na metalu, papiru, platnu, u kamenu, na automobilima, zidovima, ljudima, na internetu. Kao tekstne vrste javni su natpisi minimalni komunikacijski žanrovi (savjeti, upozorenja, molbe, zahvale, naredbe, dopuštenja, želje i čestitke). Neverbalne javne obavijesti podijeljene su na vizualne, auditivne i kombinirane (opisuju se prometni znakovi realizirani bojom, svjetlosnim signalima, pozicijom, brojevima te ostale informacije izražene logotipom, ukrasima na tijelu, ljudima-spomenicima, gardom, maskama). Auditivne su javne obavijesti: sirene, crkvena zvona, razni oblici pucnjeva (grički top, počasni plotuni) te glazbeni znakovi (intoniranje himni, koračnice, limena glazba).
PL
Po sprecyzowaniu definicji oraz terminu zawiadomienie publiczne autorka przeprowadza klasyfikację werbalnych, niewerbalnych i kombinowanych form zawiadomień publicznych, przywołując przykłady zaczerpnięte z wspólnot społeczno-kulturowych chorwackiej i polskiej. Proponuje, by do zawiadomień publicznych zaliczyć językowe formy werbalne, natomiast pozostałe znaki niewerbalne i kombinowane nazwać informacjami publicznymi. Liczne opisane formy zawiadomień publicznych różnią się sposobem przedstawienia: na metalu, papierze, płótnie, w kamieniu, na samochodach, murach, ludziach, w Internecie. Jako formy tekstowe napisy publiczne są minimalnymi gatunkami komunikacyjnymi (porady, ostrzeżenia, prośby, podziękowania, polecenia, zezwolenia, życzenia). Niewerbalne informacje publiczne funkcjonujące w przestrzeni publicznej dzielą się na audytywne i kombinowane (opisane zostały znaki drogowe oddziałujące kolorem, poprzez sygnały świetlne, usytuowanie, znaki numeryczne oraz pozostałe informacje wyrażone logotypem, ozdobami na ciele, formy pomników przestawiających ludzi, osłony, maski). Audytywne znaki publiczne: syreny, alarmy, dzwony kościelne, różne formy wystrzałów (działo z Griča, salwy honorowe) oraz znaki muzyczne (intonacje hymnów, marsze, orkiestry dęte).
EN
The author has described and classyfied in a lapidary way verbal, nonverbal and combined forms of public signs such as sign boards, graffiti, epigraphs on metal, paper, cloth, stone, walls, cars, men and Internet. These signs could be named as minimal communicative genres, such as: advise, warning, demand, regulation, thanksgiving, wishes, greetings. Nonverbal public signs are all kinds of traffic signs which can be formed by color, ligtening, position, numbers, logotypes, tattooings, alive monuments, guard, masks and uniforms. Auditive signs are represented by sirens, alarms, church-bells, various forms of shooting (Zagreb’s cannon at noon, gunsalute) and musical signs (national anthems, millitary, funeral and wedding marches, brassbands).
first rewind previous Page / 1 next fast forward last
JavaScript is turned off in your web browser. Turn it on to take full advantage of this site, then refresh the page.